Kratko razmišljanje, zašto je eugenika pogrešan pristup / Short thought, why eugenics is bad idea

Eugenika je pogrešan pristup razmnožavanju.

Previše je antropocentičan metod da bi imao ikakakvih bioloških prednosti.

Eugenics is wrong approach to procreation.

It is to much anthropocentric to have any real biological advantages.

Poenta evolucije nije produkcija najboljih riješenja već samo riješenja koja funkcionišu. Riješenja koja funkcionišu ne moraju biti efikasna niti dobra, mogu čak biti i kobna po jedinku, ono što je bitno jeste da jedinka obružana tim prolaznim riješenjima preživi dovoljno dugo da se razmnoži.

The point of evolution is not to produce the best solutions but to produce the working solutions. Working solution does not have to be elegant or even good, can even be fatal to the individual, the most important thing is to be efficient enough to allow that individual to reproduce it self.

Poenta eugenike je da se stvori jedinka koja ima sve najbolje osobine, čak i da eliminiramo antropocentričnost kao faktor pristranosti pojedinim osobinama koje mi ljudi vidimo kao korisne, sa evolutivne tačke gledišta je uvijek ćorsokak. Radi se o specijalizaciji koja nedvosmisleno uvijek vodi u izumiranje.

The point of eugenics is to build a perfect individual which have all the best properties for that present environment, but even if we eliminate the anthropocentricity as a factor to define needed properties, it is still a recipe for failure.

Zašto se to događa? / Why is it happening.

Eugeničari uvijek zanemaruju dinamički faktor promijene okoliša, njihova vizija perfektnog organizma je uvijek zaprljana statičkom percepcijom okoline, njihov naj naj je uvijek najboli u okruženju koje sami eugeničari percepiraju kao optimalnim, a koje je uvijek ekvivalentno trenutnim uslovima za koje oni smatraju da su stabilni. To naravno nije tačno. Jedinka optimalno prilagođena za jedne uslove je suočena sa propašću čim se ti uslovi promijene.

Proponents of eugenics always neglect the dynamical reality of environment which can change unpredictably. Theirs vision of perfect being is always soiled with perception of static environment. Theirs, the best of the best is indeed the best for presently perceived environment in which this creation would live, but as soon as those conditions change, the individual is doomed.

Najbolji primjer su psi, naš najveći eugenički uspijeh. Stvorili smo toliko verzija pasa koji popunjavaju skoro sve potrebne niše upotrebe koje možemo zamisliti. Njihovi setovi osobina, proizvedeni eugenikom su spomenik praktičnom uspijehu i omogućavaju im da kao vrsta preživljavaju u našem svijetu vrlo uspiješno.

The best example to this are dogs, our most successful eugenics experiment which is going on for thousands of years. We have created so many versions of dogs which fill up many needed roles in our society. Their sets of perfectly matching traits to our needs are, a monument to our ingenuity and allow them as spices to thrive in the environment we provide.

Međutim čim se to okruženje promijeni i ljudi sa svojim potrebama kao faktorom u okolišu nestanu, najveći dio pasa jednostavno ugine, a prežive samo oni koji su koliko toliko slični generičkom fenotipu iz kojega su potekli. Ubrzo poslje jedva 3 ili 4 generacije pas postaje ponovo životinja jako slična vuku.

But as soon as this environment we provide changes (with our disappearance) most of the dogs just die, and only whom survive are those which are closest to the original generic phenotype. Soon after only 3 or 4 generations all dogs look like original wolf.

Slično bi se dogodilo i sa eugenikom ljudi, možda bi početno imalo se uspijeha ali čim bi se uslovi promijenili, čak i unutar ljudskog društva, na primjer neke nove tehnologije, ili nova politika ili bilo što, superiorni tip eugeničkog čovijeka bi se našao u problemima.

Similar would happen if we use eugenics rules on ourselves in the beginning we might have some success but as soon as environment changes, even inside society, with some new technology or policy, the superior eugenically produced being would become inferior.

U evolutivnoj biologiji se to zove problem specijalizacije vrste, odnosno neka vrsta prirodne eugenike, vrsta se toliko dobro prilagodi postojećim uslovima preživljavanja da je stvarno superiornia od svih ostalih neko vrijeme. Međutim čim se uslovi promijene ta vrsta bez iznimki uvijek izumre.

In evolutionary biology this problem is known as specialization of a spices, in some sense a natural eugenics, the spices becomes so much adapted to present environment that it is dominant in all aspect, but as soon as the environment changes this spices is unable to adapt fast enough and goes extinct. 

Eugenika je recept za izumiranje, pa čak i da zanemarimo svo zlo koje je ta ideja donijela u prošlom vijeku, čak i onda je jako loša ideja.

Eugenics is a recipe for extinction and even if we completely neglect all the bad things which happen in 20th century due to some of eugenics ideas, it is still a very bad idea.